'Sovice' i scenska lutka

Lutka je sastavni dio dječjeg života. U igri lutkom dijete razvija najbolje strane svoje ličnosti, kroz lutku s kojom se igra i kroz onu na sceni. S lutkom na sceni dijete se identificira i razvija mnoge humane dimenzije vlastite ličnosti. U dječjoj mašti svaki predmet ima svoj život i dušu. Predmeti i igračke preuzimaju ulogu svijeta iz mašte u kojem dijete diktira pravila i traži moguća rješenja za svoje probleme. U lutkarskom i dramskom izričaju integrirane su gotovo sve discipline koje su važne za dječji razvoj: percepcija (slušna i vizualna), shvaćanje, pokret, koordinacija, interakcija s okolinom, govor, priča. Gledajući lutkarske predstave ili improvizacije lutkom, dijete se poistovjećuje s lutkom, veže se emotivno za nju, tijekom promatranja proživljava situacije kroz koje lutka prolazi iako svjesno da lutku pokreće čovjek (odgojitelj). Često je ono što kaže lutka snažnije od riječi odgojitelja (ili druge osobe koja animira lutku).Lutka u dječjoj ruci sredstvo je neiscrpne manipulacije, dijete će lutkom proigrati svoje osjećaje, svoje doživljaje svijeta, okoline koja ga okružuje. Pomoću lutke dijete izdvaja i dio stvarnosti koja za njega ima veliko značenje. Scenska lutka svojom osebujnom stimulacijom dovodi dijete u stanje uzbuđenosti, razdraganosti i ushita, pokreće njegov svijet mašte.

Dobrobiti za emocionalni razvoj

Animirajući lutku plašljivo dijete postaje hrabro, povučeno postaje otvoreno, šutljivo ili tiho postaje pričljivo ili glasno. Lutka može pomoći djetetu da nađe mjesto među svojim vršnjacima, da sudjeluje u timskom radu, da kontrolira svoju impulzivnost. Lutka izaziva različite ekspresije na dječjim licima, ponekad i bez riječi.