Emocionalni razvoj djeteta

Emocije se mogu definirati kao niz povezanih reakcija organizama na događaje koji su važni za njegove potrebe, ciljeve ili opstanak. Emocije se pojavljuju zbog stalnih interakcija između osobe i okoline. Bebe prate izražavanje emocija drugih kako bi procijenile njihove namjere i planove, a s dobi izražavanje emocija postaje namjerno sredstvo pomoću kojeg dijete komunicira. Emocionalni razvoj jedan je od najvažnijih procesa u razvoju čovjeka, a rezultat je međusobnih utjecaja naslijeđenih mehanizama reagiranja na emocionalne sitaucije i procesa socijalizacije u obitelji i neposrednoj djetetovoj okolini.

Razvoj izražavanja emocija

Do socijalizacije emocija dolazi na tri načina:

1. promatranjem i oponašanjem odraslih osoba iz svoje okoline - dijete uči koje situacije izazivaju pojedine emocije

2. socijalna okolina - daje modele za oponašanje načina i intenziteta emocionalnog izražavanja (govor, mimika, kretnja, intenzitet izražavanja)

3. socijalnim učenjem - postiže se kontrola emocija (samoregulacija) - dijete uči smanjiti intenzitet izražavanja ili izražavati ih na društveno prihvatljiv način.

 0 - 6 mjeseci: tijekom prvih šest mjeseci djetetova života, temeljne emocije postaju jasni, dobro organizirani signali. Temeljne emocije su: sreća, tuga, ljutnja, strah, iznenađenje, gađenje i interes. Sreća potiče toplu, podržavajuću vezu roditelja i djeteta i ojačava motoričke i kognitivne vještine. Između trećeg i četvrtog mjeseca života djeteta pojavljuje se osmijeh kao reakcija na glas ili lice.

6 - 24 mjeseca: u dobi od četiri do 6 mjeseci pa sve do druge godine kod djece se češće pojavljuju ljutiti izrazi koji su rezultat kognitivnog i motoričkog razvoja. Također se pojavljuje i tuga, no manje je uobičajena od ljutnje. Za izražavanje veselja dijete koristi osmijeh. Strah koji se pojavljuje od šest mjeseci se najčešće razvije kao strah od nepoznatih osoba ili separacijski strah. Jednom kada se taj strah razvije, djeca koriste roditelja (ili poznatog skrbnika) kao sigurnu bazu. Oko 18. mjeseca kod djeteta je moguće uočiti ljubomoru.

2 - 3 godine: dijete u dobi između prve i druge godine pokazuje ponos i zadovoljstvo pri novom postignuću. Krajem druge godine djetetovog života, razvijaju se emocije samosvijesti, to su sram, nelagoda, krivnja, zavist i ponos. Za razvoj emocija samosvijesti temelj su samosvijest i upute odraslih. S dobi, ove emocije postaju sve više upravljane iznutra. Također, druga godina predstavlja doba mnogih strahova. Najčešći strahovi su strah od mraka, samoće, jakih zvukova (grmljavina, usisavač), velikih objekata, promjene u prostoru, kiše, odvajanja od majke prilikom odlaska na spavanje i slično. U toj dobi pojavljuje se i empatija za osjećaje drugih, ali dijete štetu nanesenu drugima prepoznaje samo po reakcijama drugih.

3 - 4 godine: do četvrte godine raste strah od maski, ružnih lica, životinja, lopova, policajaca ili insekata. Ovo razdoblje predstavlja vrhunac ljutnje, kao reakciju na postupke roditelja ili sukobe s drugom djecom. Svoju ljutnju dijete najčešće izražava bacanjem na pod vikanjem, guranjem, pljuvanjem, štipanjem i slično. Osim ljutnje, ljubomora također doživljava svoj vrhunac u ovoj dobi, najčešće između braće i sestara. Prvi puta se pojavljuje osjećaj za smiješno. Dijete se smije grimasama i namjerno nezgrapnostima odraslih, šalama ili pak izvrtanjima stvari.

4 - 5 godina: opada strah od poznatih životinja, ali raste strah od divljih životinja, mraka, samoće i majčinog odvajanja. Kasnije oko 5. godine pojavljuje se i strah od imaginarnih bića kao što su vještice, zmajevi i slično. Ranije spomenute manifestacije ljutnje zamijenjene su podsmjehivanjem, psovanjem i hvalisanjem ili ruganjem.

5 - 6 godina: dijete uspješno kontrolira svoje emocije te uviđa negativne posljedice nekontroliranog emocionalnog reagiranja. Svoj bijes sve češće izražava verbalnom agresijom (svađanjem, vrijeđanjem, ruganjem i izazivanjem).

6 - 7 godina: izraženo je učenje izražavanje emocija na društevno prihvatljiv način.

Emocije djeteta su različite od emocija odraslih osoba, one su:

1. kratkotrajne - traju svega nekoliko minuta i iznenada nestanu

2. snažne - ne postoji gradacija smocija bez obzira na situaciju, emocije se izražavaju punim intenzitetom (dijete u ljutnji plače, vrišti, baca se na pod, udara rukama i nogama, ponekad grize)

3. nestabilne - djeca lako i brzo prelaze iz ugodnih u neugodne emocije

4. uvijek popraćene ekspresijom tijela i lica - modelom roditelja i okoline djeca usvajaju načine izražavanje i kontrole emocija, često reagiraju pokretima ruku, gestama, mimikom

Emocionalna samoregulacija

Jedan pojam koji je jako važno spomenuti je emocionalna samoregulacija koja se pojavljuje kada se razviju određeni dijelovi mozga (čeoni režnjevi kore velikog mozga) te kada roditelji (skrbnici) pomažu djeci u prilagođavanju njihovih emocionalnih reakcija. S motoričkim, kognitivnim i razvojem jezika te toplim roditeljskim vođenjem u razumijevanju i kontroliranju osjećaja, djeca stječu učinkovite strategije samoregulacije. Dijete treba pomoć odraslih kako bi došlo u dodir s vlastitim osjećajima, osvijestilo svoju potrebu i unutarnje stanje (postavljajući mu pitanja poput ˝Vidim da si ljut. Što se dogodilo?˝). Uz odrasle dijete uči imenovati svoje osjećaje i govoriti o njima, prepoznavati osjećaje kod drugih, izražavati ih na različite načine, razumijevati svoju emocionalnu reakciju na neki događaj.

Za zdrav emocionalan razvoj djeteta potrebno je:

1. čvrsta emocionalna povezanost (privrženost) između odrasle osobe koja brine za dijete i djeteta

2. odgojni stil koji je podržavajući i koji ohrabruje razvoj. Autoritativni odgojni stil imaju emocionalno topli, pristupačni roditelji sa jasno postavljenim granicama

3. skladni obiteljski odnosi

4. bezuvjetno prihvaćanje djeteta

5. autentičnost - iskrenost roditelja u izražavanju vlastitih emocija

Izvori:

Andrilović, V. i Čudina-Obradović., M. (1994). Osnove razvojne psihologije. Zagreb: Školska knjiga.

Berk, L.E. (2015). Dječja razvojna psihologija. Naklda Slap: Jastrebarsko.

Starc, B., Obradović, M., Pleđa, A., Profaca, B. i Letica, M. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing.