Malenim 'Ježićima' „crtanje“ bojicama/pastelama po papiru je igra. Podloga djetetu ove dobi je nevažna pa tako i malom 'Ježiću' koji bi u tren oka svoje zadovoljstvo takve igre izrazio i po zidu i namještaju. Stoga su odgojiteljice zaštitile stol, usmjeravale igru šaranja po papiru, a djeca su uživala i usput učila gdje se smije crtati kako god i koliko god želi dijete.
Svako dijete šara drugačije: jedno povlači crte polako, drugo nesigurno, a treće energično. Važno je da dijete uživa u šaranju, a odgojiteljice u gledanju i bodrenju, tj. poticanju: „Ooo koliko puno šara, gle kako se vrte u krug, vidim ovdje dugačku plavu crtu, gle kako možeš gore vući crtu gore visoko...“
Drugi komentari nisu potrebni jer u ovoj dobi obično nema prethodne namjere ili ideje, a sreća, zadovoljstvo i ponos na svoj uradak vidi se na licima 'Ježića', a odgojiteljicama je upravo to i bio cilj.