U skupini Leptirići od samih početaka boravka u vrtiću važno je bilo čitati. Čitale su se slikovnice, priče, bajke, basne, stihovi, zagonetke, brojalice, kao i kraće dramatizacije. Sva djeca uvijek sudjeluju u razgovoru o pročitanom. Prvotno su to bile tek jednostavne rečenice, imenovanje likova ili radnje. Tekstovi su s vremenom bili složeniji i tražili su da djeca uoče radnju, ali i da je sami pokušaju opisati. Opisivali su likove, događaje, ali i emocije koje su se javljale kod samog čitanja. Rečenice su postajale složenije. S vremenom je to postalo narativno pripovijedanje, ali i složeno pronalaženje ideje s kojom je pojedino djelo napisano.
Logičan slijed ovih aktivnosti bilo je priduživanje čitalačkom klubu u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica. Uvijek je bilo interesantno doći, porazgovarati o preporučenoj slikovnici, ali i kreativno se izraziti i poigrati se igračkama kojih nema u vrtiću.
I ostaje pitanje zašto. Zašto je djeci važno čitati i nuditi uvijek kad ima slobodnog vremena knjigu, strip, slikovnicu?
Čitanje potiče razvoj govora, proširuje vokabular, gradi emocionalnu inteligenciju i sposobnost empatije koja se pomalo, uz preveliku konzumaciju samo medijskih sadržaja gubi. Treba naglasiti da je čitanje za dijete od njegove najranije dobi važno za njegov cjelokupan razvoj. Ono potiče maštu i kreira temelje za bolje razumijevanje svijeta . Za dijete koje izlazi iz vrtića i kreće u školu čitanje pruža dobru pretpostavku za dobar uspjeh u školovanju.