Nepoželjno ponašanje djeteta: Kako reagirati na primjeren način?

Od najranije dobi dijete živi u zajednicama i skupinama ljudi unutar kojih započinje proces njegove socijalizacije. Pravila ponašanja u tim skupinama dijete usvaja promatrajući druge, kroz njihove stavove i postupke, ali i vlastito iskustvo u interakcijama. Putem tih socijalnih odnosa dijete postupno uči koja su ponašanja prikladna i poželjna, a koja nisu. U tom kontekstu, većina djece ponekad izražava nepoželjna ponašanja, posebice u odgojno-obrazovnim skupinama. S obzirom da u toj dobi eksperimentiraju, odnosno uče razlikovati prihvatljiva od neprihvatljivih ponašanja, izuzetno je važno na primjeren način reagirati kada se u skupini pojavi neprimjereno, odnosno nepoželjno ponašanje djeteta.

Za naglasiti je da je pomoć odgojitelja i roditelja ključna za djecu kako bi došli u dodir s vlastitim osjećajima, osvijestili svoje potrebe i unutarnje stanje te naučili imenovati emocije i verbalizirati ih. Međutim, nerijetko je da se djetetu govori: „Bio si zločest danas.“ ili „Danas nisi bio dobar.“ Takvim pristupom i učestalim kritiziranjem djeteta u situacijama kada se ponaša na neprimjeren način dolazi do stvaranja negativnog stava djeteta prema samom sebi, odnosno, gledajući dugoročno, do razvoja niskog samopoštovanja i samopouzdanja. Isto tako, na taj način djetetu se pridaje „etiketa“, odnosno drugi ga počinju percipirati „lošim“, ali i samo dijete dobiva dojam da je loša osoba.

Zbog toga je najvažnije usmjeriti se na ono što je dijete loše napravilo. U okviru toga, ukoliko dijete iskazuje ljutnju na neprimjeren način, važno je ne govoriti mu da je „zločest“ ili da nije dobar, već se usmjeriti na njegovo ponašanje. Preporučljivo je reći: „Razumijem da si ljut, ali nije u redu tako udarati. Možeš mi, molim te, reći što te tako naljutilo. Možemo zajedno pronaći način kako da izraziš svoju ljutnju?“.

Nadalje, na nepoželjno ponašanje potrebno je reagirati primjerenom posljedicom. Dakle, važno je objasniti djetetu zašto ne toleriramo takvo ponašanje i ponuditi mu alternative za isto. Uz to, treba imati na umu da primjerena posljedica nije ona koja će povrijediti dijete (fizički ili psihički), već ona u kojoj ćete razgovarati s djetetom, spustiti se na njegovu razinu i ponuditi mu potencijalna rješenja za neprimjereno ponašanje. Primjerice, ukoliko je unutar odgojno-obrazovne skupine došlo do razmirica i fizičkog sukoba, primjerena posljedica za dijete nije javno etiketiranje ili stroga kazna, već vođen razgovor kojim mu se pomaže razumjeti vlastite emocije i posljedice svog ponašanja, poticanje na ispriku te usmjeravanje prema alternativnim načinima izražavanja ljutnje ili neslaganja s drugim djetetom. Prema tome, ukoliko se dijete ponaša neprimjereno unutar grupe, primjerena posljedica može biti kratko udaljavanje djeteta od druge djece – bez prethodnog dramatiziranja ili javnog isticanja udaljavanja. Nakon kratkog udaljavanja i razgovora s djetetom, potrebno ga je vratiti u skupinu u kojoj je bilo.

Zaključno, ali ne i najmanje važno – kada dijete usvoji poželjno, odnosno primjereno ponašanje, na isto je također potrebno reagirati, kao što se reagira i na neprimjereno. Dakle, tada je potrebno pohvaliti dijete – možete mu reći: „Vidim da si sada pitao prijatelja za igračku, a nisi mu je otimao. To je jako lijepo od tebe. Bravo!“. Na taj način, dijete razvija pozitivnu sliku o sebi i raste osjećaj uspjeha, a u konačnici isto doprinosi i većoj vjerojatnosti pojave primjerenog ponašanja u budućnosti. Zapamtite za kraj: djeca uče kroz iskustva i reakcije odraslih osoba. Kada odrasli dosljedno i učinkovito reagiraju na nepoželjna ponašanja, ali jednako tako prepoznaju i pohvale primjerena ponašanja, dijete osjeća da je uvaženo i viđeno. Time se jača njegova unutarnja motivacija, razvija samopouzdanje i gradi temelj za zdrave socijalne odnose. Zato, odgojitelji i roditelji – usmjeravajte djecu s ljubavlju, strpljenjem i razumijevanjem, a nipošto etiketiranjem, jer se jedino na taj način djetetu pružaju optimalni uvjeti za rast u empatičnu i autonomnu osobu.