Dijete najbolje uči gledajući i oponašajući odrasle ili kompetentnije dijete. Odgojiteljice skupine „Ribice“ krenule se s poticanjem razvoja samostalnosti kod djece, a krenule su od jednostavnijih, svakodnevnih radnji ka složenijima. Tako za vrijeme obroka potiču sjedenje za stolom, a nakon toga usmjeravaju djecu da sama pospreme zdjelicu, tanjur, pribor za jelo ili šalicu/čašu na kolica. Djetetu ovaj zadatak nije samo poticajan u svrhu stjecanja navika pospremanja nakon korištenja/igre ili zadovoljavanja potrebe za kretanjem, već i uživa u samostalnom obavljanju radnji i vidljivom rezultatu, pa i pohvali.
Nakon ručka djeca odlaze na dnevni odmor. Odgojiteljice ih potiču na samostalno izuvanje papuča i skidanje manje zahtjevnih odjevnih predmeta. U početku im je potrebna pomoć i bodrenje, stalna asistencija odgojitelja, no ubrzo savladavaju i uvježbavaju i te vještine.
Svakodnevni boravak na zraku koristimo također i kako bi dijete osamostalili u pripremi za odlazak van. Svako dijete sada već lako i brzo prepoznaje gdje je njegov ormarić, jer je obilježen njegovim „znakom“. Na taj način samostalno pronalaze i svoje cipele ili pospreme papuče u svoj ormarić. Kako postaju sve vještija, djeca se sama izuvaju, te postupno i obuvaju, a odgojitelj je uvijek prisutan kako bi pomogao ako se za to pokaže potreba. Važno je da u svakom trenutku upoznamo dijete sa radnjom, korak po korak, te tako jačamo djetetovu sigurnost i sliku o sebi. Ponekad je dobro dijete pustiti da nekoliko puta pokuša, pa i doživi neuspjeh, ali ne na način da dijete doživljava frustraciju ako je zadatak koji je pred njega stavljen pretežak za njega, neprimjeren razvojnom statusu djeteta i sl.