Otkrivamo kako zdravo živjeti
I ove godine Leptirići su odlučili proučavati kako i zašto zdravo živjeti. Kroz platformu Mliječni zub, a u sklopu projekta Abeceda zdravog odrastanja provedeno je nekoliko aktivnosti. Postavlja se pitanje nije li djeci tema dosadila jer je i prošle pedagoške godine ostvaren velik broj sadržaja.
Stigla je jesen u vrtić. Kao i svake godine, djeca su zajedno s roditeljima donosila plodove kako bi
ukrasili prostor, ali i kako bi proveli razne aktivnosti. Voće i povrće u ukrasnim košarama i aranžmanima obično čeka da se posuši ili istrune. Nekoliko dječaka je krenulo s igrom kiseljenja kupusa i tako je sve krenulo. Djeca su ispričala da su vidjela kako roditelji zajedno s bakom režu kupus i stavljaju ga u veliku kantu (bačvu). Njihova igra ocrtavala je taj trag ribanja, rezanja, ali i soljenja. Posuda koju su predvidjeli za „kiseljanje“ bila je mala, ali dječak priča vrlo intenzivno kako se to mora pritisnuti, poklopiti, za zimu. Razgovor je krenuo u smjeru kako bi bilo zanimljivo da i mi pravimo neku zimnicu „jer kad padne snijeg, nema u bašti paprike“. Djevojčice ističu da je baka pravila zimnicu u boce. Zajedno s roditeljima dogovaramo da se i mi okušamo u tome. Djeca nekoliko dana prikupljaju čiste boce s poklopcima i svježe povrće. Nabavlja se sol i ocat pa posao može krenuti.
Koliko se zimnice složilo toliko se svježeg povrća pojelo u samoj pripremi. Cijela zgrada imala je miris luka, mrkve, cvjetače, kupusa i drugog povrća. Djeca su povrće jela i čak to jelo pretvorila u takmičenje tko će više pojesti. Hrabri su jeli i luk. Sve se odradilo u istom danu. Pranje povrća, rezanje, guljenje, ribanje i nizanje u staklenke. Zajednički se složila smjesa vode, octa i soli te su se bočice napunile tekućinom. Svaka bočica je označena imenom djeteta.
Nakon izrade zimnice ostalo je mnogo neiskorištenog povrća. Svaki dan se vodila rasprava što da
radimo. Tako je jedan dan nastala juha od povrća koja se krčkala u loncu na stolu. Pritužbi je bilo da mamina ima i malo mesa, noklice pa čak i vegetu. Većini je bila dobra, a djeca koja nisu i inače ljubitelji kuhanog povrća sudjelovala su u izradi iako nisu željeli probati.
Naše košare, osim povrća, bile su prepune i voća, posebno jabuka. Dogovor je pao da se pokuša napraviti čaj iz svježih jabuka. Jabuke je također trebalo oprati i narezati te staviti u vrčeve s vrelom vodom. Kao začine djeca su koristila cimet i klinčić, a za slatki okus med. Sva djeca su oduševljeno probala.
Istraživanje zdravog voća i povrća nije završilo samo na tim aktivnostima. Igra na otovorenom upotpunjena je otpadcima guljenja i rezanja voća i povrća. Na dvorištu su u igri nastajali razni specijaliteti, a dječaci su neke kore potajno uzeli iz „kuhinje“ i nahranili njima pauke u pješčaniku.
Promišljanje djece o tome kako se sve namirnice mogu iskoristiti nije ostalo samo na tim aktivnostima. Djevojčice su se prisjetile da se korom luka mogu ukrašavati pisanice. Malo promišljanja i osmislila se aktivnost slikanja prirodnim bojama. „Znaš teta, to ti onda smiju i mali liznuti, to ti nije otrovno“ bio je jedan od komentara djevojčice s mlađim bratom. Slike su nastale na okvirima s tkaninama, a naglasak je bio na tome kako dobiti neku boju iz prirodnih materijala. Crvena je boja jabuke, ali i boja mljevene paprike, kora luka je nekako smeđa i boja je suhog lišća u jesen. Za drvo je trebala neka tamnija boja. Ideja je bila ugljen, ali budući da ga nemamo osigurali smo pepeo. Sve supstance su rastvorene u toploj vodi, a slike drveta jabuke možda nisu intenzivne kao s temperom, ali su potpuno prirodne.
