Ponos i tuga -završna svečanost
Kad dijete kreće u vrtić za obitelj je to jedan velik i stresan korak. Dijete do tog perioda percipira većinom članove obitelji kao nekoga kome vjeruje i kod koga se osjeća sigurno.
Djeca skupine Leptirići prošla su period adaptacije većinom u istom periodu, ali i svake godine dobivajući nove prijatelje. Adaptacija je bio proces kroz koji su uz djecu prolazili i roditelji. Svaki odgojitelj svjestan je činjenice da roditelju nije lako kada mora svoje dijete povjeriti nepoznatoj osobi. Bilo je tu suza i utjehe svaki dan. Dani u vrtiću u početku prolaze sporo. Svima se čini da plač nikad neće proći i da će uskoro doći do odustajanja. Ali, sve se smirilo. Djeca su počela svoju prvotno individualnu igru, savladavala su svakodnevne rituale i pravila. Neki roditelji su imali osjećaj da će djeca s pelenama ići u školu, da je duda ili krpica za utjehu stvar koju će dijete imati još jako dugo. Djeca su dokazala da su roditelji u krivu. Nestali su svi utješni predmeti, sami su krenuli konzumirati obroke, prati ruke, usvajati vještine korištenja toaleta. Nije bilo lagano, ali se isplatilo. S vremenom su krenula i značajnija istraživanja. Usvajali su pojmove obitelji i socijalne okoline, usvojili su doba dana, dane u tjednu, istraživali biljni i životinjski svijet, kroz razne pokuse naučili kreirati boje, naučili kako nastaje duga, vulkan ili vjetar. Veseli petak se pojavio kao dan koji se ne može dočekati. Djeca su međusobno pokazivala vlastitu igračku, ali i usvajala vješine dijeljenja. Ponekad su dani bili teži. Jednostavno je bilo lakše posvađati se nego se mirno igrati. Svaka svađa bila je povod usvajanju vještina samozastupanja i dogovaranja. Djeca su uočavala da agresivno ponašanje ne dovodi do rješavanja određene situacije. Uvijek je netko povrijeđen i osjeća se loše.
Kroz pisanje članka došao je i kraj. Kraj jedne generacije divne djece, Leptirića. Djece koja se znaju veseliti, družiti i prihvaćaju sve svoje prijatelje. Ponekad dođe do svađe, ali ona se riješi jer kraj je blizu. Nije se vrijedno svađati nego se svi trude družiti što više zajedno dok ne krenu u školu. Druženja su sve više i izvan vrtića što je znak da su prijateljstva prava.
Kako bi ovu priču ispričali do kraja moramo se osvrnuti i na završnu svečanost. Roditelji su tu uvelike pomogli kreirajući pravo malo druženje. Djeca su priredila program za roditelje, ali i iznenađenje za odgojiteljice. Baloni su išarali nebo i druženje se nastavilo u jednom zaista obiteljskom ozračju.Sve je bilo jako lijepo i prepuno suza. Suza radosnica jer stasali su pravi mali ljudi, ali i suza tuge jer ti isti ljudi odlaze u svijet. Sad kad smo sve naučili, kad su svi predškolci primljeni u školu, kad je dovoljno da se pogledamo i znamo tko što misli.
Raspada se obitelj LEPTIRIĆA, a nastaju i grade se neke nove priče s nadom da će biti poput ove - NAŠE!
