Povijest vrtića
DJEČJI VRTIĆ „CVRČAK“ VIROVITICA: SVE NJEGOVE GODINE
Uvod
Ove pedagoške godine Vrtić je proslavio svoj šezdeseti rođendan. Svjesni su činjenice da je značajno imati svoju povijest i poznavati je. Prošlost nam govori kakvi smo bili i kakvi trebamo biti. Pomaže nam da budemo bolji i mudriji. Imati povijest znači imati tradiciju. A tradicija je ipak neki znak kvalitete. Stoga smijemo biti ponosno što imamo jedan od najstarijih vrtića u Hrvatskoj!
Ponos i poštivanje tradicije ne znači nužno i odustajanje od promjena. U svojih šezdeset godina vrtić je doživio brojne promjene. Mijenjala su se djeca, zaposlenici, prostori, vlasnici… mijenjao je ime… od Dječjeg zabavišta do „Cvrčka“.
Rastao je – od jedne skupine do dvadeset i dvije... Od jedne podrumske prostorije u nacionaliziranoj Haićevoj kući u parku do četiri namjenske zgrade…
Osim promjene izvanjskih obilježja mijenjao je i svoj način rada. Bio je odraz vremena u kojem je stasao… od tada neizbježne komunističke ideologije do humanističkog pristupa u radu s djecom. Od krutog kurikuluma do modernog pristupa usmjerenog na dijete. Iako je svako doba imalo i svoje odgojne modne trendove , ipak vjerujemo da će neko buduće vrednovanje današnjeg kurikuluma imati pozitivan predznak, jer se napokon u Vrtiću refleksivno promišlja njegova teorija i praksa, imajući na umu nužnosti njenog ispreplitanja i neprekidnog propitivanja. Svaka djelatnost, pa tako i predškolska , u svom prolazu kroz vrijeme neizbježno kupi pečate tih vremena. Svejedno vjerujemo da suvremena pedagoška , psihološka, sociološka, medicinska i ostala znanja bivaju sve kvalitetnije utkana u rad sve stručnijih odgojitelja i ostalih zaposlenika.
Zaposlenici ulažu veliki trud u radu s djecom, ali i u svoje stručno usavršavanje i rad na sebi. Svoj posao u Vrtiću ne odrađuju zanatski, već ga doživljavaju kao svoj poziv i životnu misiju.
OD DJEČJEG OBDANIŠTA VIROVITICA DO DJEČJEG VRTIĆA „CVRČAK“ VIROVITICA
Začeci predškolskog odgoja u Virovitici
Prvi dokument koji svjedoči o postojanju zabavišta u Virovitici je «Izvješće Upravnog odbora Županije Virovitičko podravske za vrieme od 1. siječnja do 31. prosinca 1892 . god. Podnešeno Skupštini Županije virovitičke održanoj dana 25. svibnja 1893.»
Iz njega se vidi da je zabavište bilo privatni zavod i da ga je vodila učiteljica Milka Mihalić. U zabavištu je boravilo 38 djece. Upravni odbor drži da je «…vriedno podupirati ovakve inštitucije, jer su odgajališta djece, na polaz škole jošte neobavezne, ali s drugim riečimi zavodi , gdje se djeca pod dobrim nadzorom primjereno zabavljaju, čistoći, redu, dobrom vladanju i radinosti priučavaju i za školsku obuku shodnim razvijanjem tjelesnih i društvenih sila pripravljaju.»
Nakon toga nema pisanih, niti drugih tragova o postojanju predškolskog odgoja sve do 1941. godine. U Samostanskoj kronici Franjevačkog samostana u Virovitici, godine 1941, str. 60., redak 10 – 15 piše : « Hrvatske školske sestre , koje su se odcjepile od svoje Matice u Mariboru, otvorile su po svojoj sestri Branki Idžojtić ( Virovitičanki ) prvo Dječje zabavište u Virovitici. U prvi mah upisalo se 85 –ero djece. «
Banska vlast donijela je 22. listopada 1941. g. Rješenje o osnivanju i otvaranju dječjeg zabavišta pod upravom časnih sestara reda školskih sestara sv. Franje.
Zabavište je s obukom počelo 27. 10. 1941. s 95 djece.
U Samostanskoj kronici, str. 104. red 9 – 13. može se pročitati: « Časnim školskim sestrama oduzeto je 5. 12. 1944. Zabavište za djecu i dosadašnji stan u Židovskoj podržavljenoj kući u ulici Stjepana Radića. Ne mogavši nigdje naći podesnoga stana sestre su se nastanile u oštećenoj zgradi samostanske apoteke. «
Od dječjeg zabavišta do vrtića ( 1950. – 1990.)
Prvi i najvažniji službeni dokument koji svjedoči o postojanju Vrtića je Urudžbeni zapisnik Državnog arhiva iz 1950., svezak II. U njemu se pod brojem 10052 od 4. 9. 1950. nalazi Rješenje Povjerenstva prosvjete Virovitica o otvaranju Dječjeg obdaništa, na temelju zahtjeva koje je 22. 8. podnijelo Ministarstvo stanovanja.
Ne znamo gotovo ništa više o samim počecima rada vrtića. Drugi povijesni dokument koji potječe iz 1952. je Rješenje da se Smilja Sudar, svršena učiteljica škole za odgojiteljice primi u državnu službu.
Iz navedenog dokumenta slijedi da je zabavište već postojalo. To potvrđuje i sjećanje gospođe Smilje da je u vrtiću bilo sedmero djece. Ona dalje piše u svojim sjećanjima : «Taj se broj djece postepeno povećavao. Zgrada zabavišta bila je u sklopu parka s bazenom, za djecu predškolskog uzrasta, ali se nije koristio. Prostor oko zgrade bio je ograđen. U zgradi smo imali stanare – gospodin Haić sa suprugom i dvije djevojčice. U podrumskim prostorijama bila je mliječna kuhinja za jasličku dob. Namještaj za djecu zabavišta bio je prikladan, didaktički materijal oskudan i dotrajao. Do kraja jeseni grupa djece bila je popunjena.. U idućoj školskoj godini otvorena je još jedna grupa predškolske djece, tre je u pomoć došla učiteljica početnik Katica ______. Na službi u Virovitici bila sam jednu i pol godine, a tada je mjesto preuzela odgajateljica Katica Nađ. (…) U sjećanju na tadašnji rad s djecom 1953. ljetovali smo u Malinskoj. …»
Nakon odlaska prve dvije odgojiteljice, u zabavište dolaze raditi dvije nove : Katica Nagy i Silva Zahanek ( Ivanušić ). Rade sa 70 djece. Katica odlazi 1955., a Silva ostaje sama sa 60 djece.
1955. god. iseljava se stanar Haić i vrtić dobiva više prostora. U studenom 1957. god. Silvi dolazi u pomoć odgojiteljica Vida Jakovljević.
Unatoč velikih problema Vrtić je zaživio intenzivnim životom. Priređivane su javne priredbe u Kazalištu povodom tadašnjih državnih praznika, a u svibnju se organizirao Cvjetni korzo.
Na temelju rješenja Narodnog odbora općine Virovitica, Dječje zabavište je od 1. 1. 1957. godine dobilo naziv DJEČJI VRTIĆ VIROVITICA . Uređuje se vanjsko igralište i unutrašnji prostor Vrtića uz pomoć tadašnjeg DIPa Virovitica (današnji TVIN) i uz veliko angažiranje roditelja. Od 1. 11. 1959. godine nadležnost nad vrtićem preuzima Stambena zajednica. Tadašnja upraviteljica Marija Šesto u svojim sjećanjima je napisala : «Tada je Vrtić bio u sastavu i pod patronatom Stambene zadruge koja je imala pod nadzorom rad raznih uslužnih servisa za potrebe građana ( za održavanje stanova, zgrada ) . Tako je i dječji vrtić imao status servisa za čuvanje djece, a ne odgojno obrazovne ustanove. Stručno osoblje je doduše postavljala Općina, ali materijalni troškovi održavanja zgrade, učionica, nabave igračaka, čistoće, pa čak i plače čistačica, padali su na teret Stambene zadruge. Bilo je čak uplitanja u stručni dio posla odgojitelja. Za svaku loptu ili kredu moralo se pitati ili moliti direktora Stambene zadruge, gospodina Bjelajca.
Materijalnu pomoć dobivali smo od Općinskog Crvenog križa, Društva Naša djeca i od poduzeća, a što je često nalikovalo na prosjačenje.
Broj djece kretao se od 30 – 50 ovisno o godišnjem dobu. Borili smo se za status ustanove, za materijalno stanje i za broj djece.
U godinama od 1960 – 1962. u Vrtiću je bilo uposleno 5 djelatnika i to 2 odgojiteljice, 1 upraviteljica , 1 kuharica i 1 čistačica.
Odgojiteljice Silva Ivanušić i Vida Jakovljević, uz svakodnevni pedagoški rad s djecom, organizirale su priredbe za roditelje uz prigodne državne blagdane, a u proljeće i cvjetni korzo.»
U prosincu 1964. god prestaje rad servisa i Vrtić se ponovo vodi kao samostalna ustanova.
Krajem 60 – ih naglo je porastao broj djece. Stotinjak djece raspoređeno je u 4 skupine u kojima su radile odgojiteljice Marica Abalić, Desanka Tutuk, Silva Ivanušić i Angelina Beatović.
Početkom sedamdesetih ukida se školska skupina djece. U Vrtiću rade odgojiteljice Đurđica Đurašinović ( Keresteš ), Ana Zagorac i Silva Ivanušić, a naredne godine dolazi i Ljubica Njegić.
Kamen temeljac za gradnju novog vrtića postavljen je 5. listopada 1972. između Masarykove i Gajeve ulice, a od 7. 3. 1974. god svečano je otvorena nova zgrada Vrtića.
Krajem sedamdesetih godina zbog velikog priliva stanovništva u grad, 1. 9. 1980. godine otvara se još jedna zgrada vrtića. U rujnu 1980. god. vrtić ima 12 vrtićkih i 3 jaslične skupine u kojima je smješteno 334 djeteta. Radilo je 20 odgojiteljica, 1 direktorica i 16 radnika na tehničkim poslovima.
Te godine počela je s radom i tzv. «mala škola».
Devedesete – godine koje se osobito pamte
Povijesne demokratske promjene i osamostaljivanje Hrvatske početkom devedesetih uvjetovale su i velike promjene u predškolskoj djelatnosti. Iz stručnog i pedagoškog rada izbacuje se socijalistička ideologija i praksa, a demokratizacija društva uvjetovala je i demokratizaciju odgoja.
Ratna zbivanja koja su započela već u ljeto 1991. godine na neko su vrijeme prekinula uobičajene aktivnosti. Krajem kolovoza svi zaposlenici dobivaju ratni raspored. Na sjednici Odgojiteljskog vijeća , 31. 8. 1991. donesena je odluka o «Početku nove pedagoške godine u ratnim uvjetima». Nakon trećeg raketiranja , od 4. 11. 1991. djeca borave u podrumskoj bar – sali Hotela Slavonija. Nakon toga svega 50 –tak djece dolazi u Vrtić. U proljeće 1992. situacija se potpuno normalizira.
U teškom financijskim uvjetima puno nam je značila humanitarna pomoć Lanca solidarnosti. 1994.godine pedagoginja Vrtića Ana Tomac pokreće vrtićko glasilo i daje mu ime «Cvrčak», koje će kasnije postati i ime vrtića. Vrtićko glasilo je tada bilo jedno od prvih u državi.
U ljeto 1994. počinju radovi na sanaciji krovišta u Pejačevićevoj.
Od 4. listopada 1995. prema rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru dobili smo naziv Dječji vrtić Cvrčak Virovitica. U proljeće imamo 16 skupina u kojima radi 32 odgojitelja. Napokon 2 odgojitelja u skupini !
Sredinom 90 – ih sve više raste broj neprimljene djece, te je 1999.godine 150 mališana ostalo bez mjesta u Vrtiću. Stoga je 15. 12. 1999. svečano položen kamen temeljac za gradnju novog objekta.
Zakoračili smo u novo stoljeće
Uz mnogo truda, ali i tehničkih nedostataka napokon je 10. 9. 2001. otvorena IV zgrada vrtića. Od 2001. godine 63 stalno uposlena radnika brine se za oko 400 djece u redovnom programu raspoređenih u 17 odgojnih skupina i stotinjak djece Predškole, raspoređeno u 4 odgojne skupine.
Od jeseni 2003. god. Vrtić se odriče Starog vrtića u korist Državnog arhiva. Adaptacijom prostora bivše blagovaonice dobivamo sobu boravka za jednu skupinu, a ostale dvije skupine iz Starog vrtića smještamo u prostore zbornica u Zgradama II i III.
U školskoj godini 2004/05. započinje s radom jedna skupina po programu Katoličkog vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama.
Nakon deset godina aktivnosti Sindikata usmjerenih na potpisivanje Kolektivnog ugovora, u studenom 2005. godine predsjednica Sindikata djelatnika u predškolskim ustanovama Božena Strugar i gradonačelnik Ivica Kirin potpisali su Kolektivni ugovor.
Te 2004/05. pedagoške godine započinje s radom glazbena radionica za djecu temeljem programa odobrenog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Program u potpunosti financira Grad, a roditelji djece ne učestvuju u cijeni programa.
Nakon što je početkom 2000-ih godina broj djece stagnirao ili čak bio u laganom padu, 2004. ponovno raste pritisak za upis djece u vrtić. Stoga se 2004/05. otvara i 18. skupina redovnog desetsatnog programa.
To nije zadugo bilo dovoljno, pa je 2006/07. nađeno rješenje za otvaranjem i 19. redovne skupine.
Donacijom Centra za vozila Hrvatske u iznosu od 400.000,00 kn omogućeno je opremanje sva tri vanjska igrališta vrtića vrijednim igralima. Igralište je u ljetnim mjesecima 2007. opremila renomirana hrvatska tvrtka Redox.
2008. godine i dalje raste lista čekanja. Vrtić je sve moguće nenamjenske prostore već iskoristio za boravak djece i više ne postoji drugo rješenje, stoga ravnateljica predlaže izgradnju nove zgrade vrtića.
Izgradnja novog vrtića počela je u ljeto 2009. U sklopu posjete Virovitičko-podravskoj županiji, potpredsjednik u Vladi Republike Hrvatske Božidar Pankretić obišao je radove na izgradnji, budući da je najvećim dijelom izgradnja vrtića financirana sredstvima Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva na čijem je on čelu.
U svibnju 2010. Vrtić dobiva prestižno priznanje i titulu Međunarodne Eko škole. Zelenu zastavu je na svečanosti podigao gradonačelnik Ivica Kirin.
U srpnju 2010. nova zgrada vrtića predana je vrtiću na korištenje.
„Cvrčak» danas
DJELATNOST I ZAKONSKA UTEMELJENOST:
Dječji vrtić “Cvrčak“ Virovitica je javna ustanova koja obavlja djelatnost predškolskog odgoja. Osnivač i „vlasnik“ vrtića je Gradsko vijeće Grada Virovitica. Njemu je vrtić odgovoran upravljački, materijalno i financijski.
Nadležnost nad zakonskim i stručnim poslovanjem vrši Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
PROSTOR: Zgrada II Trg dr Ante Starčevića 3
Zgrada III Pejačevićeva 1
Zgrada IV Pejačevićeva bb
Zgrada V Pejačevićeva bb
DJECA: 461 u redovnom desetsatnom programu
76 u Predškoli
SKUPINE: 8 jasličnih
14 vrtićnih
Ukupno : 22 skupine cjelodnevnog desetsatnog programa
PROGRAMI: Cjelodnevni program: 461 dijete u 22 odgojne skupine
Predškola: 76 djece u 4 odgojne skupine
Program katoličkog vjerskog odgoja u predškolskim
ustanovama: 46 djece u dvije odgojne skupine
Početno učenje stranog jezika: 16 djece u jednoj skupini
Igraonica ritmike i plesa: 35 djece u dvije skupine
Sportska igraonica: 65 djece u 4 skupine
Glazbena igraonica: 335 u 13 skupina
Etno-radionica: 46 djece u 2 skupine
Inkluzija djece s posebnim potrebama: 13 djece
EKONOMSKA CIJENA VRTIĆA PO JEDNOM DJETETU U CJELODNEVNOM PROGRAMU:
1.935,96 kuna. Od toga roditelj participira sa 580,00 kuna, a razliku podmiruje Grad Virovitica.
RADNICI : a) u stalnom radnom odnosu:
46 odgojitelja/ica
10 spremačica
3 kuharice
3 servirke
1 ekonom – vozač
1 domar – ložač
1 pralja
1 krojačica
1 voditelj financija
1 voditelj računovodstva
1 tajnica
1 zdravstvena voditeljica
1 psihologinja
1 ravnateljica
b) volonterski rad
2 odgojiteljice pripravnice
c) vanjski suradnici
3 voditelja/ica kraćih programa
d) rad na određeno vrijeme
3 odgojitelja/ice
1 pomoćna kuharica
e) rad putem Programa javnih radova
11 radnika na pomoćnim poslovima
Ukupno: 92 radnika
NJEGA I SKRB ZA TJELESNI RAZVOJ DJECE
Posebnu pažnju posvećujemo zdravom rastu i razvoju djece, vodeći brigu o zadovoljavanju osnovnih fizioloških potreba djece, poštujući psihofizičke karakteristike svakog djeteta.
Cilj: Poticati djecu, odgojitelje i roditelje na usvajanje zdravih stilova života, osobito zdravih prehrambenih navika i navika redovitih tjelesnih aktivnosti.
ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD
Cilj: zadovoljavanje osnovnih potreba djece i stvaranje optimalnih uvjeta za razvoj svakog pojedinog djeteta.
Primjena suvremenog predškolskog kurikuluma: Integrirani obrazovni sadržaji ostvaruju se putem raznovrsnih aktivnosti: igra, transakcijsko učenje, istraživanje, čitanje, pjevanje, promatranje, izleti, posjeti, ples, tjelesne aktivnosti, društvene igre, proslave, šetnje, druženja…
Obilježavanje značajnih datuma i javni nastupi: Svečanost povodom Hrvatskog olimpijskog dana, Jesenska svečanost, Dani kruha, Županijski dani meda, Sigurno u prometu, Sveti Nikola, Božićne svečanosti, priredba povodom dodjela titule „Bolnica – prijatelj djece“ Općoj bolnici Virovitica, karnevalske svečanosti, svečanosti povodom Majčinog dana, svečanost povodom proslave 60. rođendana Vrtića, svečanost povodom otvaranja nove zgrade vrtića, priredbe na Dan planeta Zemlje, priredbe u čast Majčinog dana, Projektni dani eko-vrtića, Županijski olimpijski festival dječjih vrtića, sudjelovanje u obilježavanju Tjedna borbe protiv ovisnosti, Volim Hrvatsku, Virovitički dani okoliša, završne svečanosti i još mnoge, mnoge druge.
PRVI PUTA U OVOJ PEDAGOŠKOJ GODINI:
- Vrtić ima 22 odgojne skupine;
- Vrtić ima još jednu novu zgradu;
- sve sobe dnevnog boravka za djecu su namjenski građene i odgovaraju propisima;
- zaposlila se stručna suradnica psihologinja;
- uključeni su u sustav Lokalne riznice;
- imaju 60 godina.
NIJE PRVI PUTA, ALI:
- jako puno rade kako bi dokazali da se zelena zastava više nego zasluženo vijori na njihovom jarbolu;
- jako puno rade na stručnom usavršavanju i izgradnji sebe kako bi Vrtiću dali pečat prepoznatljivosti i kvalitete;
- sve više i bolje u suradnji s roditeljima i lokalnom zajednicom izgrađuju i ostvaruju viziju modernog i djeci primjerenog vrtića;
- ne čine uvijek samo velike stvari, ali one koje čine - čine s ljubavlju.
MOTO VRTIĆA : “Ne gledajmo na dijete kao da je neki dragulj, već se trudimo da ono to postane.“ (L. de Vasto)
Ravnateljica: Ana Tomac, dipl. pedagoginja
PS.
„Što najprije učinite kad učite plivati? Pogreške, zar ne? I što se događa? Činite druge pogreške . I kada napravite sve moguće pogreške koje možete učiniti a da se ne utopite – a neke još mnogo puta – što biva? Naučite plivati.
Život je poput učenja plivanja! Ne plašite se pogrešaka, jer nema drugog načina da se nauči živjeti!“