Savjeti za roditelje: Izražavanje ljutnje kod djece – Kako pomoći djetetu primjereno izraziti ljutnju?

Savjeti za roditelje: Izražavanje ljutnje kod djece – Kako pomoći djetetu primjereno izraziti ljutnju?

Ne postoje „dobre“ i „loše“ emocije, već ugodne i neugodne, koje pak mogu biti izražene na primjeren ili neprimjeren način. Jedna od takvih, emocija ljutnje posve je prirodna i učestala emocija kod djece. Ona je jedna od osnovnih, neugodnih emocija, koju sva ljudska bića doživljavaju vrlo rano u svom životu. Općenito, ljutnja se javlja kada se ne osjećamo dobro, kada smo ugroženi, osjećamo se odbačeno, i slično. U djece, ljutnja se može manifestirati tantrumima, ispadima bijesa koji obično počinju u dobi od oko dvije godine. Ljutito dijete može udarati šakama o stol ili bacati predmete po sobi. Isto tako, ljutnja i nezadovoljstvo kod djeteta može biti iskazana i kao agresivno ponašanje, poput udaranja.

Ljutnja ima važnu funkciju – predstavlja upozorenje na doživljenu bol, fizičku ili emocionalnu. U tom kontekstu, važno je da djeci prenosite poruku da su svi osjećaji, pa tako i ljutnja, dozvoljeni. Nikako nije preporučljivo poticati potiskivanje ljutnje ili pak zabranjivanje izražavanja iste. Istu je, kao i svaku drugu emociju, potrebno bezuvjetno prihvaćati, a nipošto ismijavati, umanjivati, poricati ili pak odbijati. Za samo dijete, važno je razumjeti što stoji iza emocije ljutnje jer će na taj način naučiti izraziti samu ljutnju na primjereniji način, a da ju pritom ne potiskuje ili čak stvara ograničavajuća uvjerenja o sebi i svojoj okolini. Ključnu ulogu u učenju primjerenog izražavanja ljutnje kod djece imaju upravo njihovi roditelji. Ovim člankom donosimo Vam nekoliko savjeta u svrhu poticanja primjerenog izražavanja ljutnje u djece.

1. Ukoliko Vaše dijete ima ispad bijesa (tantrum), ostanite mirni – bez obzira koliko to teško bilo.

Imajte na umu da je takvo ponašanje sasvim normalno i odražava djetetovo nezadovoljstvo jer nije sposobno nešto učiniti, ne uspijeva postići da ga se razumije, osjeća da nema Vašu pažnju ili najjednostavnije – nešto nije po njegovom. Potrebno je osvijestiti da je takva strategija ponekad jedina strategija koju dijete zna i može – zbog toga, cilj je podučiti dijete učinkovitijim strategijama izražavanja ljutnje. Budite svjesni i da se radi o normalnoj fazi i načinu izražavanja nakupljenih osjećaja i frustracija. Uz to, neka djeca se u takvim situacijama ponašaju kao da žele da odemo. Važno je da kao roditelji poštujete da djeca ne žele da smo im tada preblizu, a isto tako je važno da ne odemo. Ostanite s djetetom, ali ništa u početku ne govorite. Možete biti blizu i čučnuti na njegovu visinu.

Važno je istaknuti kako se tantrumi nerijetko ispoljavaju pred drugim ljudima – što je više ljudi u blizini, vjerojatnije je da će ponašanje biti „gore“. Ako tantrum eskalira, a ne uspijevate pridobiti pozornost djeteta, odnesite dijete od ljudi, na mjesto gdje možete s njim biti nasamo. Tada mu mirno i tiho objasnite što radite, i čekajte da se smiri. Budite odlučni. Možete mu reći: „Vidim da si jako uzrujan/a. Tu sam i ostat ću ovdje dok se ne smiriš.“. Dijete će na taj način naučiti da takav ispad nije učinkovit način postizanja željenog, zadobivanja pažnje, ili pak iskazivanja ljutnje.

2. Budite spremni ohrabriti dijete da izrazi svoju ljutnju te validirati njihove osjećaje.

Djetetu je važno reći: „Vidim da si ljut/a i uznemiren/a. U redu je osjećati se tako i pokazivati to. Možemo li zajedno vidjeti što te točno uzrujalo/naljutilo?“. Općenito, izražavanjem osjećaja, ugodnih ili neugodnih, djeca uče o samima sebi i drugima. Razgovor o osjećajima važan je i kako bi dijete naučilo da je u redu osjećati se ljuto ili nezadovoljno, ali i da je važno na primjeren način to iskazati. Potrudite se razumjeti dijete najbolje što možete – imajte na umu da ga često nećete moći u potpunosti razumjeti. I to je sasvim u redu. Djetetu je važno da ste tu za njega te da ne ignorirate ili odbijate njegove osjećaje, kakvi god oni bili.

3. Izbjegavajte kritiziranje djeteta, posebice kada iskazuje ljutnju.

Učestalim kritiziranjem djeteta u situacijama kada je ljuto pridonosi stvaranju negativnog stava djeteta prema samom sebi, odnosno dugoročno – niskog samopoštovanja i samopouzdanja. Posebno je važno ne „etiketirati“ dijete kao da je loša osoba, već se usmjeriti na ono što je dijete loše napravilo. U okviru toga, ukoliko dijete iskazuje ljutnju na neprimjeren način, važno je ne govoriti mu da je „zločest“ ili „Nisi dobar.“, već se usmjeriti na njegovo ponašanje. Preporučljivo je reći: „Razumijem da si ljut, ali nije u redu tako udarati. Možeš mi, molim te, reći što te tako naljutilo.“.

Na taj način, usmjeravanjem na konkretno ponašanje djeteta, dijete uči da njegova emocija ljutnje nije pogrešno utemeljena, već da postoji primjereniji način kako da ju izrazi. Isto tako, time djeci dajemo do znanja da ih prihvaćamo u cijelosti, te da su s nama sigurni, što vodi ka razvoju emocionalne regulacije, sigurne privrženosti i dugoročno, pozitivnog mentalnog zdravlja.

4. Izbjegavajte vikanje.

Ljutnja podiže emocionalni zid između roditelja i djeteta koji negativno utječe na komunikaciju. Vikanje se treba izbjeći tijekom dječje ljutnje jer se želi postići da se djeca osjećaju ugodno bez obzira na svoje postupke. Ukoliko kao roditelj iskažete ljutnju, to će uplašiti djecu i staviti ih u obrambeni položaj, što na koncu može rezultirati povlačenjem ili razvijanjem ljutite osobnosti. Djeca često potiskuju svoje osjećaje zbog straha od roditeljeve reakcije. Zato je važno da odrasle osobe zadrže kontrolu nad sobom. Možete reći djetetu: „Sad sam i ja ljut pa mi treba malo da se smirim. Kada se smirim, razgovarat ćemo.“

Kako biste uspostavili samokontrolu u takvim situacijama – predahnite. Kratkoročno se odmaknite od djeteta i nakon toga mu objasnite da ste ljuti i da Vam pomaže kada se malo distancirate. Na taj način izravno pokazujete svom djetetu da se svatko naljuti i da se ljutnja ne izražava agresijom. Osim toga, budite blagi prema sebi. Normalno je osjećati ljutnju – važno je znati kako se nositi s njom. Uvijek je dobro pokušati i s onim najbanalnijim – skuhajte si kavu ili čaj kako biste malo „predahnuli.“

5. Budite djeci model.

Dijete promatra roditelja kao model i tako uči kako se ponašati u situacijama, pa tako i u ljutnji. Osnovni cilj tada je priznati i izraziti osjećaje kako bi djeca to prepoznala. Važno je da dijete shvati kako se smije razljutiti, no istovremeno i da nauči kako upravljati ljutnjom kako ne bi preuzela kontrolu nad njegovim postupcima. Važno je da kao roditelj uvijek pokazujete ljubav svom djetetu, bez obzira na njegovo ponašanje – dijete na taj način shvaća da njegovo ponašanje ne utječe na to da će ga se prestati voljeti, već da je roditelj uvijek tu za njega.

Za sam kraj, imajte na umu da kažnjavanje nije učinkovit način da Vaše dijete nauči primjereno iskazivati ljutnju. Kažnjavanje djeteta zapravo dodatno pogoršava situaciju jer dijete na taj način dobiva dojam da mu se neće pružiti podrška kada je uznemireno, što dugoročno pridonosi potiskivanju emocija. Zato, nemojte koristiti rečenice kao što je: „Ako se odmah ne smiriš, ideš u kaznu!“, jer će dijete postati još uznemirenije, ili će pak ostati mirno i potisnuti emocije. Dijete tako može osjećati i krivnju što se tako osjeća, ili što je tako reagiralo – što dugoročno može pridonijeti razvoju teškoća mentalnog zdravlja, kao što su depresivnost ili anksioznost. 

Jedino na taj način – s ljubavlju, strpljenjem i dosljednošću, dijete će naučiti da ljutnja nije nešto što se skriva ili je loše – već emocija koja se može i treba izraziti na primjeren način.